Derventski mirisi

Agini cevapi
Prilazeci rampi odozgo iz centra sa lijeve strane je "udarao" taj famozni
miris mljevenoga mesa sa rostilja. Nije licio na neke druge Derventske
mirise. Ulazeci u taj "poguzijski" hram uvijek sam pokusavao odgonetnuti
sta me to prisiljavalo da narucim 15 "komada" sa lepinom "ipo". To sto sam
bio ogradjen zidom od trstike je bio neki Agin fol da te niko ne vidi ako
porucis i 20 "komada". Odlazeci poslije sat vremena iz te parfimerije
mirisa od natopljene lepine, raskuhanih kostiju, luka i mljevenog mesa nije
ti padalo na pamet da pomislis koliko ljudi moze pasti u nesvijest kad
prodjes kraj njih. Obavezna cackalica u ustima pokazivala je pobjedonosno
drugima " eto ja bio malo kod Age ".

WC u Stakleniku
Penjuci se uz stepenice sa korza prema Stakleniku Dervencani su imali dvije
alternative. Prva je bila otici u bastu lijevo ili produziti pravo prema
glavnom ulazu u Staklenik. Ako ste izabrali ovo drugo onda ste vec na
prilazu vratima osjetili miris amonijaka koji te prisiljavao da kao ronioc
zatvorenih usta "uronis" u glavnu prostoriju objekta. U prilicno udobnim
stolicama presvucnim platnom sivih tonova pokusavao si da popricas neku sa jaranom i to jos uvijek zatvorenih usta !!! Gledajuci sve one pripite kako
uriniraju svakih 20 minuta izabirao sam radje onu drugu varijantu "trpiti
do kuce ". A VI ?

Autobusna stanica
Prolazeci hodnikom od Pindovica "draguljarnice" pokraj Sejdinog wc-a do
"Non-stop-a" mogao je je covjek osjetiti paletu mirisa i to onih
"narodnih". Od dezodoransa koji zapahne sa "gospodje" u krznenom kaputu do pripitog "gedje" koji ni sam ne zna da li ce prema Doboju ili Sl. Brodu.
Reski glas je najavljivao dolazak autobusa po pravilu zbunivsi sve one koji
su kao skontali na koji peron dolazi "njihov" autobus. Ulazeci u autobus
miris nafte iz auspuha i ustajalog zraka iz autobusa davao je mix koji te
po pravilu tjerao da brzo uzmes kartu a bogami i kesu od sofera. Ako niste
uzeli ovo drugo svaka vam cast, zdravi momci iz Dervente!!!.

Mirsina brijacnica
U tih 6 kvadratnih maetara prostora sam uvijek dolazio rado i veselo. Pola
prsta prasine i miris kolonjske vode ostavljali su utisak da se sisas a da
ne znas ni zasto. Uvijek sam se divio Mirsadu kako je uopste mogao osisati
covjeka gledajuci citavo vrijeme kroz izlog prema pijaci. Miris pometene
kose i Mirsino predavanje pomijesano sa ljetnom zegom bacalo me u neku
prijatnu komu. Kao da i sad imam nesto kolonjske vode iza uha !!!

E, raja osjetil se ista !!!