Kad carsija sudi "Kad zelis saznati kakav je ko pitaj carsiju. Carsija uvijek zna i carsija nikad ne laze" mudro i ispravno. I zaista nekada se sve znalo. Tada je bilo i lakse i ljepse zivjeti. RAJSKA podjela na ljude i na djubradi bila je najpostenija i najispravnija jer je iskljucivala bilo kakve kulturne, nacionalne, religiozne, polne, intelektualne i slicne razlike. Ako si OK onda si "raja", ako nisi onda si djubre tu moralnu podobnost odredjivala je RAJA, carsija i ljudi u njoj. Bilo kakva prevara mogla je biti samo privremena, a zasluzena "titula" nosila se cijeli zivot. Tako su se vremenom i u nasoj Derventi stvorile razne grupe koje su imale veliki udio u skorasnjim desavanjima, svaka na svoj nacin. Njihova uloga u svemu tome i slika njihove danasnje sudbine bila bi nepotpuna kada se svaka grupa posebno ne bi okarakterisala. Tako npr. najnizi stadij naseg sugradjana bio je SUPAK. Supci su dolazila iz svih sredina i bilo ih je mnogo u svim drustvenim i socijalnim strukturama, mogli su se pronaci u svim religijama i svim nacionalnostima. Uglavnom su zivjeli od podmecanja nogu drugim ljudima (prije svega kvalitetnijim i vrednijim od njih samih), od kradja, prevara, lazi i svih ostalih niskih i animalnih poriva. Visi stadij "supka" bio je SUPCINA a nizem stadiju se laskalo da je PAKSU. To je lukava, prepredena i pokvarena grupacija koja se vjesto ubacivala, prilagodjavala i uvlacila u tudje supcice (obavezno vece od njih samih) i to uglavnom zbog koristi i licnih interesa. Nije ih bilo tesko prepoznati jer im je svima bilo zajednicko da uzdizu materijalno iznad duhovnog, da puno vole i hvale svoje, svoje i samo svoje, da vole vlast i da se nerijetko bave politikom, jer su i sami bili kurve. PAPAK je nesto blazi oblik paksua i obicno su dolazili iz nizih socijalnih struktura. Nisu se nikada uspijeli prilagoditi zakonima carsije, mada su cijeli zivot tezili tome. Papak voli selo, miris sjena i balege, Lepu Brenu (bum Cile bum), izaziva i isprovocira frku kad se napije, razbija case po kaficima, galami kad prica, obozava cvijece na kosuljicama i karirane hlace a u unutrasnji djep sakoica obavezno stavi cakijicu za slucaj "nek se nadje". Visi stadij "Papka" je PAPCINA a nizi je obogacen epitetom LJAKSAFON. Za razliku od "Supaka" ova romanticna grupa je primitivnija i bezazlenija mada to pravilo ne vrijedi uvijek, Naime, na osnovu detaljnih carsijsko-studijskih ispitivanja medju "Rajom, pokazalo se da kada "Papak" postane Supak" zna biti itekako opasan. Omiljena profesija im je vojna naobrazba, policajac, portir, vatrogasac i sva ostala zanimanja gdje se nosi uniforma, a ako ikako moze i ponesto od oruzja. Na zalost, ova grupacija je bila jedna od najmasovnijih na nasim "bivsim" prostorima sto je uslovilo cak i nastanku jednog "novokomponovanog" dijela grada koji se zvao "Kineska cetvrt"?! Mada se nije mogao vidjeti nijedan Kineski restoran ili kosooki sapcija, ipak ovdje se govorili jezikom koji je u dobroj mjeri podsjecao na Kineski jezik. Umijesto ovdje, tamo ili nedavno u Kineskoj cetvrti se govorilo: "tuj", "nuj", "otojc" ojhaaaaaaaaaaa, veselju kraja nema!!! LEVATI su face bez identiteta i u vjecitoj potrazi za njim. Vrlo su podlozni svim vrstama utjecaja u ovisnosti od situacija i prilika u koje zapadnu i koje im se namecu. Mogli smo ih vidjeti u Sarajevu, Zagrebu ili Beogradu na velikim svjetskim koncertima (samo da bi po povratku u Derventu mogli pricati o tome) ali i na koncertima narodnjaka (bum Cile bum), kako negdje u prikrajku zadovoljno tapkaju u ritmu "bozanske muzike". Bili su strucnjaci za ismijavanje "Papaka" a "Supaka su se uglavnom klonuli jer su slutili njihov smrad. Voljeli su se lijepo, pristojno i moderno oblaciti i patili su od "marke" bez obzira da li se radilo o garderobi ili elektronskim uredjajima. Uglavnom su dolazili iz prigradskih naselja tako da su se, prilikom izlaska u carsiju, cesto mogli vidjeti po WC-ima mnogobrojnih derventskih kafica, kako toalet papirom glancaju cipele od prasine ili skidaju blato. Visi oblici "Levata" su GREBATORI I DJUBRAD a nizi stadij je MUZEVIR. Mnogi pripadnici ove grupacije su bili vrsni djeparosi i hapci. Zajednicka osobina im je da su neodgovorni, nepouzdani, porocni, lijeni i prevrtljivi mada se i medju njima, mada rijetko, moglo pronaci "svijetlih primjera" koji su zaista pokusavali i bolje i vise ali su uglavnom na kraju ipak ostajali levatici. Njihov najveci problem se sastojao u tome da nikada nisu bili svjesni da su zaista levati. Nasuprot njima, bila je RAJA! Kako samo lijepo zvuci ta rijec! Mada iskonsko znacenje same te rijeci ima sasvim drugo znacenje, kada kazes za nekog da je "RAJA" znaci da je on OK. Znaci da se mozes pouzdati u njega, da te od njega nece zaboliti glava, da mu mozes vjerovati i da on ocekuje od tebe da mu vjerujes. Znaci da te sigurno nikada nece izlevatiti, da nije supak i da iskreno sazaljeva papke. RAJA je sinonim za dobrog covjeka, iskrenog, postenog i "pravog igraca". Visi stadij za "Raju" je JARAN a nizi (sto je i sasvim prirodno) ne postoji. Ova grupacija je plemenita,humana i solidarna a jedina mana im je (pa i nije bas neka mana) sto nerijetko vole cugati, tako da se moze desiti da s vremena na vrijeme izgube osjecaj za vrijeme i prostor, sto se automatski moze negativno odraziti na porodicni zivot. Medjutim, masa njihovih drugih kvaliteta u dobroj mjeri amortizuje ovu "manu" tako da su oni ipak "zauvijek voljeni" jer znaju i hoce i ne ustrucavaju se da vole druge. Rado su vidjeni u svakom drustvu jer su pozitivni, progresivni, nonsalantni, spontani i jer umiju od nicega napraviti festu. Uvijek su okruzeni prijateljima i oni im mnogo znace u zivotu. E, tako je nekada bilo! Znalo se ko je raja, ko je levat, ko papak a ko je supak. Selekciju je, normalno, pravila raja, koja je jedina i imala prirodno pravo na to prije svega iz potrebe za samoodrzanjem ali i iz potrebe za ocuvanjem pravih vrijednosti. I svima bilo dobro! Ali sta se desilo? Dodjose neka cudna, morbidna i teska vremena. Probudise se aveti mraka, godinama brizljivo cuvani i pritajeni u bolesnim supackim umovima. Pohasise se Srpski, Hrvatski i Muslimanski supci i nalozise neke Srpske, Hrvatske i Muslimanske papke i poluljude jedne na druge! A papci ko papci jedva docekali. Da nisam vidio, ne bih vjerovao. Sve sto je nekada bilo nenormalno postade normalno jucerasnje zrtve postadose djelati?! Kao, bore se jedni protiv drugih, a opet svi isto rade? Supci zavristase masuci zastavama, papci zamahase kamama, a levati se izgubise u tome svemu. I jedni, i drugi i treci utopise se u tom "veselju", zavladase i napravise neke nove, druge, "svoje"- kazu, nacionalne podjele. A raja? Raja je sutila. Raja je samo gledala i sutila. Kao mudro sutila. I popusila. Prodje rat supci se obogatise, papci se ispucase, a levati se prilagodise. Pusaona! Moze li se Litro sa dalmatincima ili Mario sa zagrebcanima nasmijati od srca u mamurno, olovno tesko jutro, kao nekada u Derventi sa svojom rajom? Tesko. Jer s druge strane sanka umijesto Bugija, Sonija, Cobera, Prikaze, Merse, Ace, Civare ili Pale stoji neka podbuhla i teska faca koja ne zna da je osnovno pravilo lijepog konobarskog ponasanja reci (najmanje 2 000 puta) "ajmo raja, fajront". Da li su utihnule Mitrova i Tomicina gitara? Daleko je Italija, a Australija jos dalje. Kazu dobro je, ima sunca. Grije li ih ono? Ima li odjeka? I da li cu ih ikada vise sresti? Deny! Gdje je ona? I kako uopste izgleda Da li bih je prepoznao? Da li je Kuriji cejf samarati poker sam okruzen crncima koji ga vjerovatno ne kontaju ili je totalno prolupo, iz zajebancije cjedeci kroz zube:" Prokleta je Amerikaaaaaaaaaaaa auuuuuuuuuuuuuuuu .." Ili Eso koji u Canadi na francuskom narucuje pivkaru. Sam!? Tesko mi to sve skontati odjednom. I nek je sam, zvao bi on turu svima za sankom kao sto je uvijek i radio ali plasi se mislice ljudi da je poludio. Jer ko je vidio zvati cepi cijeloj birtiji? Glupost! Adin, Elvis, Caban, Buconja, Satara, Suki, Daco i mnogi drugi meze sudjuk od pingvina u nekim tudjim, hladnim i bijelim daljinama. Svedska zemlja bez sunca, cvijece bez mirisa i zene bez ljubavi! Niko se vise ne zali i niko ne kuka svi imaju sve, a meni se opet cini, da niko nema nista. Ili mozda grijesim? Daso, dok sanja Ukrinu, plovi po nekim tudjim morima. Da li je jos uvijek "pun price", svira li jos uvijek? Sta radi Sasa i gdje li je Tiho? Iskacu li Zelji, "dobrom zivci" jos uvijek one dvije legendarne zile "glupaca" i "blesaca", kada se iznervira? I dali se uopste nervira ili ga je zivot smirio? Sabo, Nedjo, Bucko, Aladin, Zuri, Safa stara, poslijepodnevno-nasmijana garda. Ima li konobara koji, zbog njih, nije razmisljao o samoubistvu? Sumnjam. Pa ipak, svaki je prezivio. Skoro. Pa Maso i njegova raja sa Gakovca ljeti su kampovali na Borackom a zimi skijali na Vlasicu godina za godinom. I nikada im nije dosadilo i nikada nisu htjeli promijeniti staru shemu. Bilo im dobro. Smije li se Somi jos uvijek onako razuzdano i zarazno? Ima li se s kim smijati i kontaju li njegove provale? Goran, Damir, Stana, Haris, Boro, Copalo, Drasko, Macor, Gala, Mladjo, Enko, Elvir gdje li su? Gdje li su sada svi oni? Sta rade? Svi su negdje, a nigdje nas nema. Gdje su sve one nase derventske ljepotice. One "mamine i tatine" djevojcice, sve one dotjerane "ispocetka pomalo uobrazene" cure, sve one trebe i folerke i sve one "sto nikada nisu bile skrte"? OK necemo o tome. Vjerovatno su sada sve one "samo necije". Ali, bilo kako bilo, neka im Bog da onoliko ljubavi kolikom su one znali usreciti druge. Jer, bez njih, cak bi i u Derventi znalo biti ponekad dosadno. A onima kojih nema vise medju zivima, ni ime spomenuti ne mogu. Valjda od tuge, straha ili nemoci da promijenim nesto. A sve bih promijenio. Sve bih promijenio samo da ih ozivim. I onda, nema veze gdje bi oni zivjeli i nema veze sto se mozda nikada vise ne bi sreli. Samo da imamo jedni druge. Da znamo da postojimo. I zato JEBES DERVENTU ovakvu kakva je danas. Porusena, prljava, usmrdjena od supaka, papaka, levata i ne treba mi. Nema raje nema ni Dervente! I nikada, nikada, nikada se vise necu vratiti, jer mi se gadi. Jer mi je odvratna! Jer je zagadjena bijedom, ocajem i jadom. Oni koji su je nedavno posjetili kazu tako - kazu da ljepsih konja i ruznijih ljudi jos nikada ranije nisu vidjeli kao sada u Derventi. Otkuda konji u Derventi??? Kazu, ima. Ima ih koliko hoces. I sve hodaju sredinom djade. Pravi brdski. Sisli s brda sa ljudima. A ljudi? Eee to je prica za sebe svi nekao veliki, zgrbljeni i nosati sisli s brda s konjima. Aferim! A moju Derventu, ja nosim u srcu. Moje kraljevstvo i moju Ukrinu nikada, nikada niko oskrnaviti nemoze. Istina, srusili su oni, popalili i popljackali kuce, ali to su samo zidovi. To se moze napraviti ponovo bilo gdje i bilo kada. Ali nisu uspijeli opljackati moje sjecanje i moju proslost. Nisu ubili moja proljeca, moja jutra pored Ukrine, moje djetinjstvo i moju ljubav. I zato mislim, nekom posjetom ili nekim povratkom samo bih zauvijek unistio to sjecanje i tu sliku. Ucinio bih tada jos veci zlocin nego supci sto mi ubise grad ubio bih tada Derventu namrtvo. I zauvijek. Ovako Ne dam je nikome. Nedam! I spreman sam svakome sve oprostiti, samo ne sebi i ne raji. Zasto smo sutili??? I spreman sam bilo gdje zivjeti i sve prihvatiti. I niceg se ne bojim osim da (ne daj Boze) ostarim i umrem sam da nemam s kim pricati o Derventi i o raji. Da nemam nikoga s kim cu se sjecati moje i nase Dervente.