Zapisi nastavnika Nihada
Ako se i za koga moze reci da je setajuci Derventom uzivao u svakom njenom
kutku sa obaveznim rukama na ledjima, sikirajuci se za svaki baceni papir u parku onda je to nastavnik Nihad.
Balansirajuci na granici boema i prosvetnog radnika zaduzio je nas grad nekakvim mirisom umjetnosti pomjesane sa
mirisom prasine iz dugih bordo zavjesa iz Doma Kulture. Ako bih zelio da se necim pohvalim iz mog grada onda je
to da ga poznajem a mladjim generacijama preporucujem da ga upoznaju dok jos ima vremena ......
Dobivsi njegove zapise o Derventi uzimam za obavezu da svima nama ispisem ko je ta Derventa i koliko je njeno trajanje
.
..........vrijeme nastanka Dervente nije tacno utvrdjeno, ali da je na
prostorima danasnje opstine i ranije bilo naselja postoje mnogi dokazi.
Akademici Benac i Bazler svojim istrazivanjem i nalazima potvrdili su da su praistorijske " gradine "
oko Dervente pruzale idealne uslove za zivot nasih predaka.
Iskopine potvrdjuju da se ovdje organizovao zivot za vrijeme Rimskog
Imperija ( rimska keramika iz Polja kod Dervente, novcici nadjeni u
olovnoj kazeti u Jasencima prilikom regulacije rijeke Ukrine ).
O stvarnom postojanju naselja i njegovim imenima moze se govoriti tek od druge polovine 16. stoljeca. Postoje,
naime podaci da je na lijevoj obali Ukrine bilo naselje pod nazivom Velika Ukrina ( danasnje naselje Omeragici
), a na desnoj obali naselje Mala Ukrina ( danasnja Srpska varos ).
U Maloj Ukrini su pretezno zivjeli Vlasi, koje su na te prostore naselili
Turci da bi cuvali i opsluzivali skelu, kasnije drveni most preko Ukrine. Tek 1620 godine susrecemo se sa imenom
Derventa koja je sa svojim manjim utvrdjenjem vec bila kasaba.
Derventa je dobila ime od perzijske rijeci derbent ( vrata ) i od tada taj toponim ima znacajno mjesto u lepezi
bosanskih gradova. U to vrijeme status kasabe turske vlasti su davale onom naselju koje je imalo svoj dzemat, pazarni
dan i dzamiju. Ovo potvrdjuje da se Derventa brzo razvijala i sirila pa je krajem 17. stoljeca imala: tri dzamije,
nekoliko dzemata i mahala.
Prolazile su ovim prostorima mnoge i razlicite karavane. Selo Tunjestale kod Dervente svoje ime je dobilo po jednoj
nadgrobnoj ploci na kojoj je starobosanskim pismom pocinjao natpis " Tunjestale.....tu je umro i lezi...trgovac
iz Dubrovnika... ".
Prolazile su i razlicite vojske, a vodile su se i zestoke bitke.
Spomenimo onu iz 1716 izmedju Turaka i Austrijanaca, kad je i sam grad stradao. Derventska tvrdjava - utvrdjenje,
nalazilo se na platou gdje je danas strogi centar grada. Utvrdjenje nije bilo od posebnog znacaja za opis njegovog
izgleda.
Zahvaljujemo Austrijskom konzulu Miteseru koji je na svom putu za Travnik 1808.god. zadrzan od strane Derventskog
kapetana skoro dva mjeseca sto je tajno napravio skice i planove grada.
U cilju vlastite spijunaze ostavio nam je dokumente kako je Derventa
izgledala tada.
Derventa je bila i sjediste kadiluka, a od 1835 i sjediste Vranducke
kapetanije. Od kapetana ostao je zapamcen ( po Kresevljakovicu ) krupni covjek po imenu Mahmutbeg. Umro je 1860
g. a sahranjen je u Zepcu. Mahmutbeg je bio u bliskim rodbinskim vezama sa Huseinom begom Gradascevicem, poznatijim
kao Zmaj od Bosne. Husein beg Gradascevic je bio ozenjen iz Dervente iz porodice Begzadic.
Brat njegove zene je bio je Derventski kapetan Mahmutbeg poznat po nadimku Derventa. Ova dva kapetana osim sto
su bili rodjaci mnogo su se druzili, lovili oko Dervente, Zepca, Gradacca a i ratovali zajedno.
Posljednji Gradascevic u Derventi bio je takodje Mahmutbeg koji je bio vrlo bogat a vila mu je bila na Gakovcu
kod Poljaca. Materijal od kuce koju je srusio iskoristio je za kucu koju je napravio vise kuce
prof. Huse Jusufbegovica.
Svoj nagli uspon Derventa dozivljava dolaskom Austrougarske u ove krajeve1878. god. Te godine grad je imao oko
800 kuca, te preko 3.500 stanovnika. Vec iste godine vlasti pocinju sa izgradnjom vitalnih objekata pa Derventa
pocinje da poprima obiljezlja Evropskog grada.
Tako su u periodu 1879 - 1892 g. bile izgradjene i pocele radom: posta,
gradska vijecnica, gradski vodovod, osnovna skola, hotel idr. Bogati
Dervencani pretezno trgovci ( Alibegovici, Kostici, Kapici, Porobici,
Boskovici, Hadjiefendici itd. ) grade svoje poslovne objekte ( magaze ),
stambene objekte sa trgovinama tako da grad poprima
moderniji izgled.
Zbog svega toga ne cudi da je Derventa bila sjediste Direkcija bosanske
zeljeznice, da je bila glavna stedionica i zalagaonica, Direkcija posta,
sjediste Udruzenja pcelara BiH itd .
Oko 1900 g. javljaju se i prvi industrijski pogoni. Jedno Cesko dionicko
drustvo u Novim Luzanima kraj Ukrine podize malu tkaonu i bjelionu koja je vrlo brzo premjestena u grad tako da
se kasnije razvila poznata fabrika tekstila i predionica " Ukrina ".
Derventa je prepoznatljiva po svojoj velikoj zgradi skole.
Skola se pocela graditi 1916 g. na platou u centru na mjestu nekadasnjeg utvrdjenja. Zgrada ima oblik slova Z
a prica se da je glavni donator bila posljednja Habzburska carica Zita. Zgrada je vjerovatno u njeno ime i izgradjena
u obliku slova Z. Evo nekoliko zanimljivosti vezanih za ovu zgradu: Prilikom udaranja temelja skoli u dijelu naspram
ulaza u staru katolicku crkvu stavljena je jedna veca olovna kazeta a u njoj manja u kojoj se nalazi projekat zgrade,
ime arhitekta, nacelnika i imena clanova glavnog gradskog poglavarstva sa grupnom fotografijom kao i primjerci
papirnog i metalnog novca iz tog vremena. U tu zgradu je po kazni 1922 g. iz Sarajeva prebacena Uciteljska skola
- preparandija i iste godine pocela sa radom.
Udrugom svjetskom ratu Derventa nije mnogo stradala. 1946 g. grad je imao oko 9000 stanovnika i dobro ocuvanu infrastrukturu.
Uskotracna pruga i dobra povezanost cestama omogucavaju brzi razvoj poljoprivrede i industrije, te naglo sirenje
zdravstva, skolstva, kulture .
Mnogi mladi ljudi iz citave zemlje zavrsavali su u Derventi uciteljsku,
poljoprivrednu i tekstilnu skolu.
Od 1960 g. pa dalje u svim sferama zivota Derventa pocinje
da stagnira. Prestaju sa radom poljoprivredna i uciteljska skola a zatim i gimnazija koja seli u Doboj. Popularni
"ciro " prestaje stizati u Derventu. Zanimljivo je da Republicka vlada nudi Derventi izgradnju novih
industrjskih kapaciteta, no tadasnji " oci " ustupili su ih drugim
gradovima .
Svo to mrtvilo trajalo je do 1970 g. kad Derventa dozivljava
svoju novu renesansu. Tome prije svega treba zahvaliti dolasku u Derventu mladjih skolovanih kadrova, prije svega
Dervencana. Grad naglo mijenja svoj izgled i velicinu, a zahuktala privreda zaposljava nove hiljade radnika. Nove
generacije boje grad u boje mladosti puneci predvecerja mladoscu i radoscu.
Oni konzervativni prihvatise nespretno taj novi trend zivljenja do tih
nesretnih 90 - tih !!
A 90 - tih hiljade Dervencana se skloni od navale gluposti i nadjose
utociste u zemljama sirom svijeta!
Od koje gluposti, prosudite sami !!
Pripremio mi da napisem Nihad Hadjihasanovi, Velika, januar 1996-ste.
Napisao i uzeo za pravo malog komentara Damir Porobic, Landskrona,
Svedska, maj 1999 g.
|